Zvonimir Nemet: Hrtkovački mentol

Ilustracija: Copilot

– Ha ha – gromoglasno se smijao Duško.

– Zeleno, zeleno je sve – smijao se udarajući se šakom u glavu i dalje.

– Darko ti si legenda oduvijek bio ha ha – i dalje se Duško smijao – ovo je tvoje maslo garant.

– Zeleno, zeleno je sve – odlazio je Duško smijući se kao lud.

Nekoliko mjeseci ranije…

Susjed Lulić mi predloži jednog dana da mogu u njegovom šljiviku sakupljati šljive za rakiju. On je u staračkom domu, kuća i okućnica ostaju puste. Povremeno treba pokositi oko kuće a ostalo je vrt i možemo sijati i saditi što želimo. Prihvatili smo njegovu ponudu, vrt pripremili i posijali. Šljive su ove godine dobro rodile i bit će rakije.

Ne znam kako se ta vrsta šljiva zove. Krupne i okrugle bijelo – žute boje a slatke kao med. Kad su zrele curi iz njih gusto kao med. Ivan je bio mali pa smo mu na grančicu stavljali šljivu bez ljuske. Lizao je kao lizalicu i uživao.

Mi smo svaki dan sakupljali šljive u bačve. Prijatelj s posla Darko mi predloži suradnju kad je čuo da nam je stari Lulić dao šljivik.

– Zvone, imam ja velike drvene bačve – predloži Darko – ove tvoje su male.

– Ispeći ćemo rakiju i podijeliti – predložih Darku.

– Dogovoreno Zvone – odgovori Darko – idem po traktor i bačve.

Dovezao je sutradan bačve i svaki dan smo popodne sakupljali šljive. Punile su se bačve a mi smo se već dogovorili s prijateljem Duškom Ivanićem da ćemo kod njega ispeći rakiju kad dođe vrijeme. Tri bačve od 200 litara su bile napunjene, taman koliko je bilo šljiva. Darko je odvezao do Duška bačve jedne subote i počeli smo peći. Smijeh je odzvanjao dvorištem, mi smo pili rakiju koju nam je Duško ponudio, ložili pod kazanom i iščekivali da procuri naša rakija. Nikako da dočekamo, Duško nas je zezao da nam neće procuriti rakija nego voda. Počela je curiti, mi smo se začudili i nismo mogli vjerovati što vidimo.

– Darko, da li ja to dobro vidim – pitao sam začuđenim glasom.

– Da, dobro vidiš Zvone – kroz smijeh odgovara Darko.

– Nije moguće – konstatiram još više začuđeno.

Darko je bio šaljivdžija i uvijek spreman za neku spačku. Znao se šaliti i na svoj račun.

– Sad ću ti naučno obrazložiti što vidiš i zašto je to tako – ozbiljnim glasom reče.

– To je moj izum i sve je jasno – i dalje ozbiljnim glasom objašnjava Darko.

– Očito je da bačve nisam dobro oprao – uz smijeh reče.

– U njima je bio kiseli kupus prošle godine a ja sam samo hladnom vodom isprao – objasni stručno Darko.

– „Mentol” je potekao umjesto rakije dragi moj Zvone – reče kroz smijeh – zato je zeleno.

Počeli smo se kao luđaci smijati. Kad je došao Duško i vidio nasmijao se.

– Dečki znao sam da će neko čudo biti – smijući se reče.

Umirali smo od smijeha ali smo morali „Mentol” iz sve tri bačve ispeći.

Sutra ćemo prepeći, obrisati zelenu boju i trpjeti podsmijehe cijelog sela.

Darko i njegovo pranje bačvi u kojima je bio kiseli kupus hladnom vodom odjeknulo je u selu.

Podsmijehe smo trpjeli mjesecima.

„Mentol” je postao dobitna kombinacija. Svaki razgovor u Hrtkovcima je počinjao sa „zeleno, zeleno je sve”.