Intervju sa Zvonimirom Nemetom: „Pisanje je sreća”

Zvonimir Nemet

Rođeni ste u Inđiji u Sremu. Koliko je taj prostor i njegovo nasleđe uticalo na Vaše književno stvaralaštvo?

Rođenjem u Srijemu nagrađen sam, rođen u najljepšem dijelu svijeta i svima to s ponosom govorim a u svakom slovu koje sam napisao, pišem o njemu, kad bi se zagreblo ispod našao bi se Srijem, tambura, vino, pjesma i još ja.

U mojim početcima pisanja pisao sam o zemlji koja me je rodila i prva pjesma koja mi je uglazbljena govori o Srijemu, Fruškoj, Dunavu, Savi, ravnici i uvijek se vraćam korijenima, pragu, pjesmi, tamburama.

Refren moje prve uglazbljene pjesme „Srijemu se vraćam”

…iz Srijema ja sam, Srijemu se vraćam, mladost je moja tamo ostala, neka me isprati tambura, pjesma, kada mi duša bude zaspala, i kad mi duša na nebo krene, nek slika Srijema bude kraj mene…

Utjecalo je na mene i još više i više.

Kako pamtite kulturni i književni život Srema u vreme kada ste tamo živeli i stvarali?

Ja sam kasno počeo pisati i promaklo mi je puno kulturnih zbivanja ali negdje u meni se to taložilo da bi eskaliralo u 61 godini kad sam napisao, zapisao slovo o Srijemu, kulturi, običajima.

U Inđiji je bilo pjesnika s kojima sam odrastao ali nisam nikada pokušao pistai ali sam puno kasnije pisao o danima s inđijskim pjesnicima, o Ivanu Bonusu, Slobodanu Damjanoviću, Dimitriju Miti Čortanu, Tomi Jezičiću, Veljku Vedži Grujiću, Jovanu Petroviću Coletu.

Moj odlazak iz Srijema 1991. nije utjecao u nekoj mjeri na moj stvaralački rad jer tada još nisam bio napisao ništa ali se 2012. reflektiralo u velikoj mjeri.

Godine 1991. odlazite iz Srema u Hrvatsku. Koliko je ta promena sredine uticala na Vaš život i pisanje?

Moja prva knjiga znakovitog naslova 61… je donijela sve ono što je u meni spavalo od rođenja. Puklo je, raspuklo se u svakom slovu kao bujica, bujica koja me je odvela, vratila, obojala u Srijem i sve što je on u tim danima meni značio a nisam znao, možda tek osjećao, jednostavno me katapultiralo u neki novi svijet, svijet slova, pjesama, običaja, vratilo na moj prag.

Do sada ste objavili 40 knjiga. Kada se osvrnete na svoj književni put, šta biste izdvojili kao najvažnije trenutke i prekretnice?

Do današnjeg dana objavio sam 40 knjiga, ne znam jednostavno što me to vuče, drži i vodi putem slova, rima, suza u njima, osmijeha, sreće i ljubavi. Možda prvi koraci ali i svako slovo danas napisano predstavlja mene, moju nutrinu, moje osjećaje, moj karakter i sretan sam što me to vodi dalje i dalje.

Autor ste i zbirki kratkih priča „Kockice” i „Crtice” Šta Vas je privuklo formi kratke priče i kako se ona razlikuje od Vašeg pesničkog izraza?

Kad se malo podsjetim, sjetim djetinjstva, mladosti, mojih dragih koje me je povuklo da napišem dvije knjige kratkih priča. Priče su biografija mojeg života, kratke crtice, istinite, anegdote moje obitelji, prijatelja, bez uljepšavanja. To su „Crtice” i „Kockice” i spremam još dvije knjige te tematike.

Kratke priče su ustvari povezane s mojim pjesništvom. Kratke pjesme, pisane sa što manje riječi ali sve su s porukom osobito pjesme pisane u ženskom rodu kod kojih je naslov pjesme završetak iste i ako se naslov ne uzme u obzir pjesma kao da nije završena. Početne takve pjesme nisu svi razumjeli ali sad me već prepoznaju po njima a istovremeno pišem i pjesme još kraće forme i nazvao sam ih po prvoj knjizi „Treptaj duše”, kratke minijature duše, bljeskovi u kojima je naslov također završetak pjesme i u ženskom rodu.

Vaše pesme su objavljivane u brojnim zbornicima širom sveta, a tri su ušle u antologiju hrvatskog pučkog pesništva u Srbiji. Koliko Vam znači to priznanje i mesto u takvoj antologiji?

„Lira Naiva” me je preporodila. Svake godine početkom jeseni izlazi zbornik pjesnika koji žive u Vojvodini, koji su rođeni u njoj a ne žive više i svi koji su povezani s Vojvodinom na bilo koji način. Učesnik sam desetak godina u Liri i ušao sam u Antologiju hrvatskog pučkog pjesništva u Srbiji 2003-2022.Ponosn sam i sretan, osjećam se da sam doma i Lira je postala dio mene i radujem se susretima koji se održavaju svake godine u drugom gradu u Vojvodini ili Hrvatskoj.

Dobitnik ste književne nagrade Donat 2022. u Zadru. Koliko su nagrade važne za jednog autora i šta one znače u Vašem slučaju?

Dobitnik sam književne nagrade Donat 2022. za književni doprinos HKD Zadar. Nagrade mi znače ali mislim da je moja najveća nagrada što pišem i radim ono što me čini sretnim i čvrsto se držim toga i trudim se ustrajati u tome. Nagrada je nagrada ali sreća je za mene najveće priznanje, sreća pisanja.

Vaša pesma „Mir” nagrađena je na konkursu portala otok-krk.org i udruženja Krčka beseda. Šta Vas je inspirisalo da pišete o temi mira?

Portal otok-krk i udruženje Krčka beseda 2023. je raspisala natječaj s temom Sve što u životu vrijedi, napisao sam pjesmu Mir i dobio nagradu.

Mir ? Mir je najveće blago na svijetu ali… ljudi se ne drže toga i smatram da umjetnici trebaju sve više stvarati na tu temu, ukazivati, pokazivati i tražiti da se život poštuje a samo se u miru

MIR živi.

Od 2018. učestvujete u manifestaciji Lira Naiva. Koliko su takvi susreti važni za očuvanje književnosti i identiteta Hrvata u Vojvodini?

Vraćam se na LIRU NAIVU ponovno. Za očuvanje književnosti i identiteta Hrvata u Vojvodini nije dovoljna samo LIRA NAIVA nego se treba angažirati u svim segmentima suživota bez obzira na ime, vjeru ili status, Samo treba obostrane volje. Može li se to ? Može i nadam se da će doći i taj dan.

Nekoliko Vaših tekstova je i iskomponovano. Kako doživljavate trenutak kada poezija dobije i muzičku interpretaciju?

Uglazbljeno mi je tridesetak tekstova. Poezija uglazbljenjem dobije puno više nego se misli, tekst i pjesma obuče svečano ruho, dobije zvuk života i poteče kao bujica tijelom i dušom, živi i traje, postane važnija i vječna. Čovjek počne živjeti životom likova iz pjesama, dosegne viši nivo i dobije na vrijednosti.

Sretan sam zbog svojih pjesama koje su svirane na festivalima, koje su svirane u Kini na kineskom zidu i na dvije njihove televizije, pjesme koje su osvajala zlata na svjetskim prvenstvima, europskim smotrama i moram spomenuti Akademika Dario Cebić iz Glazbene škole Dugo Selo, Hrvatska koji je unio dušu tim pjesmama. Također zahvaljujem i njegovim učenicima prof, Mihoviliću, Marku Majiću koji su također uglazbili moje tekstove.

Danas živite u Dugom Selu u Hrvatskoj. Da li se u svojim tekstovima i dalje vraćate uspomenama na Srem i detinjstvo u Inđiji?

Moje rodno mjesto je Inđija i vraćam se njenim ulicama, kestenima u pjesmama, mojoj mladosti i pišem o njoj. Stalni sam učesnik inđijskog godišnjaka KANDELABAR s pjesmama koje izlaze u godišnjaku. Član sam Književnog Društva Miroslav Mika Antić Inđija i učesnik Zbornika Garavi sokak i rado dođem kad god mogu. Prije nekoliko godina sam bio gost na Danima Mite Čortana, prijatelja i pjesnika i imao sam promociju svojih djela.

Koje je, po Vašem mišljenju najlepše mesto u Sremu i šta ga za Vas čini posebnim?

Koje je najljepše mjesto u Srijemu?. Bez premca MOJ SRIJEM. Svaka travka, livada, Gora, Dunav, Sava, Tisa, Bosut, Od Srijema nema ljepšeg mjesta.

Koliko su pejzaži i ljudi Srema ostavili traga u Vašoj inspiraciji i stvaralaštvu?

Pejzaži ili točnije rečene priroda barem za mene je nešto od posebnog značenja i koristim je kao dekor u svakoj pjesmi, priči ili u zadnje vrijeme i na izložbama umjetničkih fotografija kojih sam imao tri a četvrta je u pripremi.

Pored književnosti, bavite se i fotografijom. Kako je nastala Vaša ljubav za fotografijom?

Ljubav prema fotografiji je nastala vjerojatno još u mladosti ali tek u poznim godinama sam „našao” vremena za njih kao i za pisanje. Poezija i priroda u zagrljaju pjesama čine viši nivo poput božanstava. Postaju jedna cjelina, jedno tijelo i duša. Ne znam kako bih mogao napisati pjesmu a da ne spomenem Dunav, Srijem, Frušku, valove, vrbe, bagreme, lipe…

Na koji način se fotografija i poezija međusobno dopunjuju u Vašem stvaralaštvu?

Jedno bez drugoga ne ide i ne može. Kakva bi to bila pjesma u kojoj dunavske valove ne ljube tambure ili se Dunav ne slika po nebeskim prostranstvima. Često šetam po dugoselskoj šetnici, zamjećujem promjene na stablima, na potočiću, u sjenama hrasta ili graba, ožiljci po korama drveća u svakom trenutku očekuju da to ovjekovječim fotografijom. Ožiljci drveća su motiv moje četvrte izložbe fotografija.

Koliko Vam fotografija pomaže da zabeležite trenutke, pejzaže ili emocije koje kasnije možda pronađu put i do Vaših stihova?

Pomaže puno, svaki djelić stabla, lišće, potočić, nebo ili vjetrić podsjeti me na Srijem, Dunav, ravnicu a uz njih i kroz njih je pjesma, nota, glazba…i pjesme su fotografije, ono što dušu čini pjesništvom i ne može se čovjek tih zvukova i treptaja samo tako riješiti. Fotografija je slovo svake pjesme.

Kako danas vidite položaj književnika koji dolaze iz manjinskih zajednica ili iz prostora poput Vojvodine?

Književnost pati a to vidimo na svakom koraku, ne zato što nema vrijednih djela nego je podcijenjena i zaklonjena nekim drugim medijima poput AL i sličnih. Književnost će opstati ali treba i našu pomoć po svaku cijenu. Zajedno a ne da svatko gleda svoje interese kao neke „čudne“ nagrade koje se dijele i predstavljaju kao da su Nobelove u stilu „ja tebi, ti meni“ kako reče kolegica Marina Žinić Ilić u jednom intervjuu.

Koliko je važno da portali poput Riđičanka neguje teme kulture, identiteta i života ljudi iz Vojvodine?

Portal Riđičanka je mjesto na kojem trebamo svi sudjelovati i dati podršku očuvanja književnosti, kulture i identiteta i pravu sliku umjetnika koji stvaraju za zajednicu lokalno i šire.

Na čemu trenutno radite i šta čitaoci mogu očekivati od Vas u narednom periodu?

Trenutno su mi pripremi za tisak pet knjiga, 40 mi je tiskano od 2013. kad sam i počeo pisati a planiram do kraja godine zaokružiti na 15 tiskanih knjiga ove godine i proslaviti jubilarnu pedesetu samostalnu knjigu. Prije nekoliko godina sam počeo pisati aforizme, mudre misli, izreke. To je već tiskano u devet knjiga a u pripremi za tisak su još 4 te tematike kao i haiku. U ovih 40 tiskanih knjiga je 5000 aforizama, mudrih misli i izreka, 3300 pjesama, od toga 1150 haiku pjesama i dvije knjige kratkih priča.

Koju poruku biste uputili mladim autorima iz Srema i Vojvodine koji tek ulaze u svet književnosti?

Poruka mladima i onima koji tek počinju pisati je… pišite, pišite zbog sebe a ne zbog nekih pohvala, nagrada upitne kvalitete. Pisanje je sreća.